Arhiva kategorije Općenito

Arheologija

Lokalitet: Povljana s više nalazišta (otok Pag) Naselje: Povljana Grad/Općina: Povljana Projekt: Arheološki zemljovid Općine Povljana (zajednički projekt Arheološkoga muzeja u Zadru,Općine Povljana i Turističke zajednice u Povljani) Od konca travnja do početka lipnja i tijekom prosinca 2006, te kroz studeni i prosinac 2007. trajala su intenzivna rekognosciranja na većem dijelu Općine Povljana kao i sondažna istraživanja kod crkve Sv. Martina i na položajima Gomilica i Obatnice. Ovim prvim radovima učinjen je samo tek jedan korak, korak koji je dao veoma dobre rezultate. Prije naših radova na cijelom otoku Pagu Š. Batović je zabilježio petnaestak prapovijesnih gradinskih naselja od Luna do Dinjiške i mnogo više grobnih humaka. Zanimljivo je da je od svih zadarskih otoka najviše takvih humaka ima na otoku Pagu. To se potvrdilo i našim rekognosciranjima. Na području Općine Povljana dosad su bila evidentirana samo 2 nalazišta iz rimskog doba (Obatnice na rubu Povljanskoga polja i jedan položaj u moru na Prutni), a iz srednjeg vijeka 6 nalazišta (Stara Povljana, naselje i groblje, crkva Sv. Nikole i Sv. Martina, te još grobovi na položajima Belotine ograde, Gomilica i Grušna). Međutim našim pregledom otkriven je i zabilježen veći broj arheoloških nalazišta od kojih veći dio pripada prapovijesti. Ima pretpostavki za postojanje nekoliko gradinskih naselja, ali bez iskopavanja to se sa sigurnošću ne može utvrditi. Najstariji predmet koje smo dosad pronašli pripada eneolitiku (dio kamene sjekire) koji je pronađen na brdu Panos. Najviše smo zabilježili kamenih grobnih humaka (ukupno 125) iz brončanog i željeznog doba i to na poluotoku Prutna. Evidentirali smo, kao što smo rekli, veliki broj gomila, ali za dio bit ćemo sigurni, da li su to zaista grobne gomile, kada se provedu neophodna istraživanja. Evo zabilježenih prapovijesnih nalazišta: Gusti lazi, položaj zapadno od brežuljka Hermen, Selina, Mali Vraninac, Veliki Vraninac, Rajkovac, Škrlina, Panos, Dola, Bočina i Babe. Od rimskih nalazišta, prvo smo obišli već poznati položaj Obatinice, koji već godinama uništavaju morski valovi i znatiželjni turisti. Radi se zasigurno o rimskom gospodarskom sklopu, od kojeg je jedan dio na kopnu, a drugi dio pod morem. Postojeće stanje smo dokumentirali, pohranili nekoliko zanimljivih ulomaka posuda, a pronašli smo i jedan rimski novac. Nedaleko do trafostanice u Selini (Prutna), tik uz more (pa i u moru) nalazi se dosta ostataka iz rimskog doba (zidovi, ulomci tegula, amfora i drugog posuđa). Isto tako i na Dobroj Punti (položaj Kućerina), je pronađeno dosta ulomaka rimske keramike. Rimski ostaci su još pronađeni u Staroj Povljani (plaža). Kraljevoj ogradi i Basu (Segal). Dužnu pozornost posvetili smo nalazištima hrvatskoga srednjovjekovlja, bilo onima iz ranog ili kasnog srednjeg vijeka. Prvo smo obišli, već, naprijed navedena nalazišta, te dokumentirali zatečeno stanje, dopunjujući ih novim saznanjima U Staroj Povljani na položaju Mirina i Ogradina nalaze se ostaci naselja (zidovi, mnogo ulomaka srednjovjekovne keramike, odnosno od srednjeg vijeka do napuštanja naselja u 17. st.) U studenom i prosincu 2007. proveli smo sondažna istraživanja uz kasnosrednjovjekovnu crkvu Sv. Martina (14. st.) u Staroj Povljani. Istraženo je nekoliko grobova iz ranog novog vijeka. Na položaju Ljubljine, ispod Glavice i u Selini (Selinama) nalaze se ostaci suhozidnih kuća. Ulomaka zemljanih posuda s caklinom (glazurom) i bez nje našlo se na položajima Hermen i Miškov stan. U Gustim lazima (ograda pok. Petra Rumore) uočeni su zidovi kojima je kamenje vezano žbukom. Prema tehnici zidanja mogli bi pripadati srednjem vijeku. U plitkoj uvali u Selinama, koja se pruža jugoistok-sjeverozapad, u dužini od 300 m i širini od 80 m, vide se ostaci srednjovjekovnih solana. Našim pregledom arheološki zemljovid Općine Povljana bitno je bogatiji, nego što je to bilo donedavno. Ovom prigodom evidentirali smo tridesetak nalazišta, od čega je više od polovice prapovijesnih , a preostali dio pripada rimskom dobu i srednjem vijeku. Evidencija arheoloških nalazišta se uskoro nastavlja. Usporedo će teći (već su i počela) i pokusna istraživanja na dijelu navedenih nalazišta, i sustavna istraživanja na najznačajnijim nalazištima. Sve će to imati velikog značenja u čuvanju u poznavanju hrvatske kulturne baštine na ovom užem prostoru, a posebice u kulturnom turizmu.

Literatura:

Batović 1992 Š. Batović, Rekognosciranje otoka Paga u 1990. i 1991. godini, Obavijesti Hrvatskoga arheološkoga društva, 1, Zagreb 1991.
Bianchi 1879 C. F. Bainachi, Zara cristiana, Zadar 1879.
Belošević 1970 J. Belošević, Starohrvatska nekropola kod Povljane na otoku Pagu, Diadora, 5, Zadar 1970.
Belošević 1980 J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata, Zagreb 1980.
Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar 1999.
Domijan-Petricioli-Vežić 1990 M. Domijan-I. Petricioli-P. Vežić, Sjaj zadarskih riznica (katalog izložbe), Zagreb 1990.
Farlati 1775 D. Farlati, Illyricum sacrum, V, Venecija 1775.
Jurić 1992 R. Jurić, Archaelogical Excavation of the Church of St. Nicholas in Povljana on the Island of Pag, Diadora, 14, Zadar 1992.
Jurić 1996 R. Jurić, Istraživanja u crkvi Sv. Nikole na otoku Pagu, Rađanje prvog hrvatskog pejzaža, Zbornik radova Znanstvenog skupa održanog 6.-8. listopada 1992, Zagreb 1996.
Jurišić 1989 M. Jurišić, Arheološki nalazi u podmorju Krka, Raba, Paga i Hrvatskog primorja, Izdanja Hrvatskoga arheološkog društva, sv. 13, Zagreb 1989.
Marasović 1978 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split 1978.
Petricioli 1963 I. Petricioli, Crkva Sv. Nikole kraj Povljane na otoku Pagu, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 8-9, Zagreb 1963.
Petricioli 1990 I. Petricioli, Od Donata do Radovana, Split 1990.
Petricioli 1996 I. Petricioli, Srednjovjekovnim graditeljima u spomen, Split 1996.
Runje 2005 P. Runje, Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar 2005.
Sabljar 1852 M. Sabljar, Bag/Pag, Putna bilježnica br. 5 1852, Arhiv Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Ministarstvo kulture RH u Zagrebu
Šimunović 1989 P. Šimunović, Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku, Rabu i Pagu, Izdanja Hrvatskoga arheološkog društva, sv. 13, Zagreb 1989.
Škunca 1989 A. Škunca, Pregled antike otoka Paga, Izdanja Hrvatskoga arheološkog društva, sv. 13, Zagreb 1989.
Uglešić 2002 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije, Zadar 2002.
Vežić 2005 P. Vežić, Zadar na pragu kršćanstva, Zadar 2005.

Gastronomija

Gastronomska ponuda našeg područja sadrži u sebi najbolje odlike dalmatinske kuhinje, zdrave i jednostavne. Temelj naše kuhinje su jela od riba, školjaka i mekušaca koji se svakodnevno svježi mogu potražiti kod domaćih ribara na lokalnoj tržnici. Riblja jela pripremaju se na tradicionalni način na gradele, lešo, na brudit, na buzaru ili pod pekom. Pravo gurmansko iskustvo doživjet ćete uz našu nadaleko poznatu pašku janjetinu, najčešće pripremanu na ražnju, lešo i pod pekom.

 Janjetina svoju kvalitetu duguje specifičnom prirodnom uzgoju . Tu moramo izdvojiti i tradicionalnu pripremu palente na ovčetini. Tradicionalni začini koji se koriste u našoj ishrani su ružmarin, lovor, bosiljak, koromač, kadulja, peršin i domaći mali crveni češnjak. Kao prilog najčešće se koristi kuhano povrće na ”lešo”. Povrće ćete svakodnevno pronaći na tržnici kod domaćih žena koje su ih same uzgojile na našoj zemlji. 

Domaći je to pamidor i paprika, blitva, krumpir i ostalo raznovrsno povrće koje svojim mirisom svjedoči o ljubavi pri uzgoju te iste gospođe koja vam ih nudi. Od voća najviše će vas razveseliti domaće grožđe i smokve. Pronaći ćete tu i domaće maslinovo ulje koje one ponosno nude. Maslinarstvo na našem području nije stara djelatnost,a u novije vrijeme ušlo je na velika vrata i domaći maslinari budno prate struku i tržište, pa se tu formiraju pravi mali maslinici. 

Na našoj tržnici pronaći ćete i bogatu ponudu domaće rakije lozovače i travarice obogaćenu travama: vrisak, koromač, majčina dušica. Rakija se svake godine peče na tradicionalan način u kotlovima. Nadalje u ponudi ćete pronaći i domaće bijelo vino autohtone sorte gegić i crno sorte plavina i domaći prošek. Nanese li vas put u našu Povljanu na proljeće kada uz kultivirane izdanke počnu nicati i oni divlji, 

a jestivi i vrlo cjenjeni kao što su koromač, žutenica koja svog lagano gorkog okusa začinjena u salati pruža jedinstven okus. Naravno, tu su i nadaleko poznate šparoge koje samoniklo rastu našim područjem i darivaju nas bogastvom okusa. Tako ćete, krenete li u šetnju opuštajućom prirodom, vrlo vjerojatno, doći kući s večerom. Mi domaći, ponosni smo na našu ”škrtu” otočku zemlju, koja nas obilno dariva u sva četiri godišnja doba. 

Na kraju smo došli do krune naše gastronomske ponude, a to je domaći paški sir. Većina našeg stanovništva bavi se stočarstvom i tradicionalnom proizvodnjom sira. Njegov čudesan okus leži u specifičnoj ispaši. Učestale bure na otoku koje podižu morsku sol i raspršuju je i u najmanje pore kamena, trave….samoniklo aromatično bilje;vrisak, smilj, slavulja, uzrok su njegove širom poznate kakvoće.

Povijest Povljane

Na području Općine Povljana na otoku Pagu teče život iz prapovijesnih vremena. Zasad, najstariji pronađeni predmet jest dio kamene sjekire iz bakreno-kamenog doba (eneolitik). Liburni i Rimljani ostavili su dubok trag u povijesti otoka Paga. Brojne su potvrde za to i na području Povljane (pogledajte na našim internetskim stranicama prilog o rezultatima projekta Arheološki zemljovid Općine Povljana). Ime mjesta Povljane nastalo je od PAULINIANA s pomoću latinskog sufiksa –ANA, o rimskog imena Paulus. Hrvati veoma rano na području otoka Paga osnivaju svoja naselja. O njihovoj nazočnosti na području Povljane svjedoči i nekoliko srednjovjekovnih groblja (Stara Povljana, Grušna, Belotine ograde i Gomilica) i crkava. Ime Povljana (odnosi se na Staru Povljanu) u povijesnim se izvorima spominje prilikom gradnje crkve Sv. Martina 13. veljače 1345, a poslije se još spominje 1452. i 1492, premda je naselje starije. U uvali Stara Povljana do 17. st. nalazilo se je naselje s imenom Povljana. Od kada je naselje napušteno naziva se Stara Povljana. Njeno stanovništvo je preseljeno u suprotnu uvalu tj. današnju Povljanu. Godine 1750. u Novoj Povljani živjelo je 90, a koncem 19. st. 181 stanovnik. Od sakralnih objekata posebice treba izdvojiti crkvu Sv. Nikole koja je od prije poznata u literaturi. Godine 1963. detaljno ju je obradio akademik Ivo Petricioli. U međuvremenu su u crkvi provedena arheološka istraživanja i ona je konzervirana. Prethodno je datirana od 9. do 11. st., a u novije vrijeme u 9. st. Neki je stručnjaci pak datiraju u ranokršćansko razdoblje s naznakom da je u srednjem vijeku preuređena dobivši bogatu unutrašnjost. Istraživanjima je u crkvi otkriveno desetak grobova iz 16. i 17. st. Kao obložnice dvaju grobova pronađena su dva ulomka zabata oltarne pregrade koji se spajaju. Zabat je ukrašen križem, biljnim motivima i jednom četveronožnom životinjom (možda jelen), kojoj ispod nogu teče četveropruta pletenica. Valja istaći da na više od sedamdeset zabata, koliko ih je pronađeno u Dalmaciji, dosad nije zabilježen prikaz četveronožne životinje ispod križa, a i motiv četveropleta je iznimno rijedak. Ovaj dio crkvenog namještaja potječe iz 11. st. Crkva je obnovljena u prvoj polovici 15. st. Pretpostavlja se da se crkva Sv. Nikole nalazi na nekom starijem objektu, što će se utvrditi budućim planiranim istraživanjima Crkva Sv. Martina se spominje, kako smo već rekli kod prvog spomena Povljane u povijesnim izvorima, u oporuci Dižilava Radogostića Vuče (god. 1335,), u kojoj se kaže da ju je utemeljio i podigao. Oko crkve je groblje koje se je počelo istraživati koncem 2007. godine. Crkva Sv. Martina je u posljednje vrijeme u cijelosti konzervirana i tako dugoročno spašena, kao iznimno vrijedan spomenik hrvatskog srednjovjekovnog graditeljstva. U srednjem vijeku je u uvali ispred naselja postojalo 18 solana, kako to spominje jedna isprava iz 1411. U uvali Seline (Selina) na dijelu poluotoka Prutna također su postojale solane, što potvrđuje i jedna isprava datirana 28. travnja 1341. godine. Za velikih oseka i danas se vide sačuvani ostaci srednjovjekovnih solana. Sadašnja župna crkva Sv. Jurja, koja je prije bile posvećena Sv. Nikoli Benediktincu podignuta je u 17. st. Tijekom 17, 18. i 19. st. na područje Povljane doseljava se stanovništvo i iz grada Paga. To potvrđuju i današnja prezimena i mjesna predaja.

O Povljani

U kristalno bistrom moru gdje se Dalmacija spaja sa kvarnerskim otocima, na jugu otoka Paga u prekrasnoj prirodnoj uvali smjestila se Povljana. Okrenuta zapadu zaštitila se od jakih vjetrova bure i juga. Zaštitu i utočište pruža i putniku s mora i onom na kopnu, zaljubljeniku u otočki krš i bilje okupano suncem i začinjeno solju. Smještena je na uzvisini, na dodiru vapnenačkog kamenjara i plodnog povljanskog polja. Izdašna vrela vode omogućuju intenzivno bavljenje poljodjelstvom ( povrće i vinogradarstvo). Veliko područje plodnog polja prekriveno je vinogradima. Tradicionalno, Povljana je bila poljoprivredno područje koje je stoljećima 

prehranjivalo veći dio otoka. Uz poljoprivredu, stanovništvo Povljane bavi se ribarstvom i stočarstvom. Do velikih promjena dolazi sredinom 20-og st. kada se u Povljani počinje razvijati turizam. Prvi zapis o dolasku većeg broja turista datira iz 1954 god. U Povljani se kao u prvom mjestu na otoku razvio lovački turizam. Danas tome svjedoče ostaci kuće na području Velikog blata koja je pripadala obitelji Košćina, a u koju su na poziv paških plemića dolazili lovci iz cijele Europe. Od nekadašnjeg ruralnog područja Povljana je postala razvijeni općinski centar čiji današnji izgled svjedoči svekolikom ulaganju i brizi stanovništva u daljnjoj afirmaciji Povljane kao prepoznatljivog turističkog odredišta.